Manifestacija Dan centra svijeta temelji se na legendi o Ludbergi, zaštitnici grada koja je protjerala nečastivog zauvijek iz grada na način da ga je drvenim križem takvom silinom zabila u zemlju da je na suprotnoj strani kugle zemaljske od silne eksplozije ostao samo mali južnopacifički otočić Antipodes, stvarni antipod Ludbrega, a u Ludbregu na tom mjestu izvire voda koja istovremeno i gori.
Prema zapisu pavlinskog opata Honoriusa, Ludberga je rođena 1. travnja 1141. godine, pa je ova manifestacija zamišljena kao velika rođendanska proslava kojoj kao posebna gošća prisustvuje i sama Ludberga.
Brojne ludbreške udruge pripremaju u tu čast prigodni zabavni program, a gradski notar otvara „Knjigu građana centra svijeta“ u koju se mogu upisati svi posjetitelji i turisti te od gradskog notara dobiti posebnu povelju ili testimonium da su i službeno postali građani centra svijeta.
Legenda kaže da su na mjestu gdje je danas smješten Ludbreg bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima, na različitim stranama svijeta, ali na istoj udaljenosti od ishodišta, bile smještene velike metropole.
Na temelju te legende Grad Ludbreg svake godine u goste poziva novi grad, koji se u centru svijeta predstavlja svojim specifičnostima, kulturno-povijesnom baštinom i zabavnim programima, a zauzvrat dobiva pločicu s imenom grada i udaljenosti od centra svijeta koju gradonačelnici dvaju gradova postavljaju na „krugove zemaljske“ na središnjem gradskom trgu.