U relativno kratkom razdoblju iz Samobora su došle tri dobre vijesti, kako za njegove građane, tako i za sve ljubitelje izvorne domaće kuhinje. Nakon rudarske greblice i samoborske kremšnite, i samoborska češnofka postala je zaštićeni proizvod. Greblica je otišla najdalje i izborila zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u Europskoj uniji, kremšnita je ušla u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, dok je češnofka dobila rješenje o nacionalnoj zaštiti zemljopisnog podrijetla. Zaštita na državnoj razini važan je prvi korak do istaknutog položaja na europskoj gastronomskoj karti.
Slasnih zalogaja ne manjka u zagrebačkoj okolici, a samoborsko područje premetnulo se u gastronomsku meku županije. Iako je sudbina svakog dobrog jela da nestane brzo nakon što nastane, status kulturnog dobra zaslužuje brižno čuvanom recepturom i vještinom prenošenom s koljena na koljeno, kao dio jedinstvene lokalne baštine. Vrijedne ruke koje su naraštajima osmišljavale i pripremale ova jela stvarale su povijest, a mi tu povijest danas možemo kušati u izvornom obliku. Obilazak Samobora i okolice, uz mnoštvo drugih znamenitosti, posebnim čini upravo upoznavanje autentičnih mirisa i okusa.
Priča o samoborskoj kremšniti nije tako stara, tek stotinjak godina, no neodoljiva slastica na bazi kreme od jaja između dva komada lisnatog tijesta brzo je postala najdraži samoborski suvenir. Najukusnija je još topla i meka, tek izašla iz kalupa. Raskošna u svojoj jednostavnosti, pokazuje pravi okus samoborske tradicije, ono što je razlikuje od svih ostalih inačica kremšnite u ovom dijelu Europe. Jedinstvenu samoborsku kremšnitu po zaštićenoj recepturi kušati treba u dvije legendarne institucije na glavnome trgu, a to su slastičarnica U prolazu i kavana Livadić. Česta je izletnička praksa prvo smazati jednu toplu na licu mjesta, uz kavu i ugodan razgovor, a poslije uzeti paket „za doma“.
Iako greblica potječe iz obližnjeg sela Rude, probati se može i u Samoboru. Pekarnica Nikl postala je sinonim za greblicu, kao glavni promotor i čuvar tradicije te jedini certificirani proizvođač. Kroz golem trud male udruge Rudarska greblica, jedna mikrolokalna priča postala je zaštićeni europski brend, na ponos svoga kraja. Skromna pita od tankog tijesta punjena kravljim sirom i dodacima kao što su orasi, žuta mrkva i lišće mladog luka, koprive, blitve ili špinata ima dugu povijest. Izrada je obavezno ručna, a rezultat savršeno prhko tijesto, sočno i kremasto u sredini, s prepoznatljivom slankastom aromom svježeg sira. Kao što je nekad davno hranila rudare, danas je savršena užina s nogu prilikom šetnje po zelenoj samoborskoj okolici.
Malo jači izlet, kao što je obilazak prirodnih ljepota Žumberka, traži konkretniju hranu, a na tom području samoborska kuhinja ne može zakazati. Idealan obrok za gladne izletnike domaća je kobasica, samoborska češnjofka. Preko stotinu godina izrađuje se na provjeren način, od svinjskog i junećeg mesa, svinjske masnoće, uvarka od svježeg češnjaka, začina i suhog vina. Lagano je prodimljena i spremna za kuhanje, blago ljutkasta okusa s naglaskom na svinjsko meso. I sama je prava poslastica, a u kombinaciji sa zeljem ili restanim krumpirom postaje ogledan primjer bogatog domaćeg ručka. Priprema se u mnogim restoranima, krčmama, izletištima pa i planinarskim domovima po Samoboru i okolici, a svaki mesar voli dodati svoj autorski potpis. Udruga Samoborska češnjofka ujedinila je proizvođače i propisala standarde, jer samo izvornost i izvrsnost jamče prepoznatljivost na velikom europskom tržištu.
Zaštita koju su zaslužili i dobili samoborski gastronomski proizvodi priznanje je tradicijskim vrijednostima, motivacija za daljnji rad na očuvanju izvorne lokalne kulture, ali i primamljiv razlog više za posjet i uživanje u svim atrakcijama Samobora i okolice.